A što je s velikim stvarima?

Danas sam; po 'ko zna koji put u ruke uzela knjigu "A što je s velikim stvarima?" od Dr.Richard Carlsona koja na toliko prizeman način pojednostavljuje sve brige i probleme u kojima se možete u životu naći.
Ja sam danas  bila prilično uzrujana zbog posla; odnosno prepirke sa šefom oko radne-neradne subote. Big deal:(

Uglavnom,meni najdraže poglavlje knjige je svođenje briga na jednogodišnji test. Znači, bilo što što me izbaci iz takta: kašnjenje, vrijeme, neka svađa, nedostatak nikotina  ----> pitanje je :"Da li će ti to biti važno za godinu dana?" Presmiješno; većina stvari oko kojih se ja nervoziram ne bi prošla taj test.
Ili, što mi je i pomoglo vezano uz ostavljanje pušenja- ne dajte da PROBLEM naraste; tj. smirivanje uma; prepoznavanje misli o određenom problemu  prije nego one dobiju priliku razviti se i kontrolirati naše  reakcije.Ja se prema mojim mislima o cigareti, odnosim kao prema uspomeni .Nekad lijepoj, ali pokušavam je poružniti.

Stvarno je čovjek proklet; sa svojim razmišljanjima ide toliko daleko da sam sebi izaziva stres; a sve oko malih i nebitnih stvari.  Na kraju, kad pogledamo ove strahote koje se danas događaju u svijetu; shvaćamo da je jedina bitna stvar  ljubav.
Ali, tragično je što će se za par mjeseci  većina opet vratiti  malim , svakodnevnim niti jednogodišnjim brigama; bez osvrćanja na osobu pored sebe. 
Ali, smirimo svoj um i otvorimo svoje srce:)

Stari-novi boravak

Nije baš preobrazba kao što sam viđala na drugim blogovima, kad iz potpuno bezličnih stvari naprave divote,
ali valjda može proći pod preobrazbu.:)
I nije moja, nego mog  tate.:)

 

         PRIJE                                                                          POSLIJE
Kako  u podstanarskom stanu ( koji je već bio namješten,( jer nismo ni  mislili da ćemo se toliko zadržati) nema baš ni mogućnosti za nekakve veće preinake, ovo mi je došlo kao naručeno. Samo je malo osvježilo prostor, i ja sada imam novi -stari dnevni boravak.
Daleko od onoga što bi željela, ali i male  promjene stvarno oraspolože. Mene, barem...

E,i da se pohvalim ...... prolazi i već 6.dan nepušenja (za korizmu, ali i zastalno vjerojatno) ..... teško, ali za sada uspješno. Nervoza već lagano prolazi, spavanje se normalizira (meni bi najlakše bilo sve prospavati), koncentracija dolazi na svoje, nadam se da ide sve lakše i lakše :)

Nagradica

Evo sam i ja počela dobivati blogerske nagrade. Nagradila me tera craft koja izrađuje predobre stvarčice, između ostalog i sa vunom ,i to na način koji ja želim naučiti, a to je filcanje.

 Pravila za nagradu "Svestrane blogerice"su:

• preuzeti nagradu
• napisati 7 stvari o sebi
• proslijediti nagradu na 15 drugih blogova

 1. )Čini mi se da ja samo dodajem  na popis stvari koje želim
       naučiti, a nikako početi; ali budem, budem -čim dobijem
       godišnji.
       Ili ostanem bez posla, za što isto postoji vjerojatnost, jer je
       ova krizis, izgleda sve dublja i dublja.
       Nema veze, u jednu ruku bi i volila, jer bi imala više vremena
       za stvari koje me zanimaju, a i mogla bi im se posvetiti i možda
       i napravit nešto konkretnije (ovo je : Always look on the 
       bright side of life).A, s druge strane, one normalne i realne,
       bilo bi bolje ipak ne.
2.) Jutro započinjem turskom kavom i cigaretom- koju bi tako
      rado zeljela preskočiti (zastalno). I to je na popisu za korizmu
      (nadam se da ću ovaj put i uspjeti; i nakon korizme)
3.) Rekao bi moj muž da mi je glavna osobina -šticljivost
      (lako se uvrijedim)
4.) Kad smo kod toga, lako se i rasplačem.
5.) Plačem kad se smijem (ono baš,baš)
6.) Ne znam pričati viceve -ne mogu od smijeha uopće pričati
7.) Kasnim..., uvijek mi je sve zadnji tren, bez obzira kad počnem
     s pripremom.

Evo 15 dragih blogerica kojima proslijeđujem svoju nagradu:
- Romantales
- Cronitty
- Drenka chrochet
- Hobiholičarka Tenchee
- Good Ghost
- Gogin kutak
- Chic blog boutique
- Art drops
- Jednababaroga
- Kek's made
- Lilly
- Mama kreativka
- Karmen-Moj svijet stvaralaštva
- Radionica SmallG
- Mare

Kasnim....

Kasnim, znam, stara vijest ..... ali nisam mislila ni spominjat Hajduka, ali kakva bi ja to "Splićanka" bila. Vjerojatno ste već sve vidjeli na TV, ili po novinama.
Nisam ni neka navijačica, ali muž nadoknađuje. On je bio tjedan dana prije uživljen, kao da slavi svoj rođendan ili bar najboljem prijatelju; te bakljade, te koreografija, te koncert.
Iako, mene to sve ne zanima , u prošlu subotu navečer točno u 00:00 stala i ja na prozor da vidim o čemo on to priča 10 dana.
I,...................... čeljust do poda (ko' u crtanom). Evo, ovako je to otprilike izgledalo s mog prozora.

Slika je iz Jutarnjeg, jer je moj aparat malo koma (posebno za noćno slikavanje). Moja bi bila još i bolja, jer živimo na uzvisini iznad Solina, tako da cijeli Split "imam na dlanu".
Čudno, kako se za takve "pizdarije" uspiju svi ljudi angažirati i organizirati nešto takvo, a u svakodnevnom životu za pitanja koja se tiču sviju smo potpuno neangažirani i neorganizirani.

Nego.....
Već danima, samo čitam i pregledavam vaše blogove i samo dodajem popis stvari /hobby-a/ koje ću morati pokušati naučiti. Nevjerojatno, koliko ljepote se može napraviti od kutija, salvetica, sličica, starih okvira, fimo..... već sve znate. Samo, ja nisam znala.
Sad mi je prvo na popisu: pogledati tutoriale (jedno po jedno)
                                      -nabaviti sav materijal i
                                      - baciti se na posao
Još je veliki plus, što bi i djecu mogla uključiti u sve to, jer dok su oni sa mnom, nekako mi pletenje i nije opcija. Mislim, pokušam tu i tamo 10-15 min (dok su zauzeti gledanjem crtića ili kockama), ali svjedno sam noćna pletačica. Sa ogromnim podočnjacima; jer uvijek mislim : još samo jedan red..... koji  iziđe i 10-ak redova koje na kraju i falim pa je na redu stvar koje sam se užasavala na početku učenja pletenja:"Kako ću sad nazad :((((  ??????"

Kod nas bi se reklo pletenje unazad (odnosno obrnuto od onog što si napravio) - na you tube TINKING (unazad knit -ing ) ----> na hrvatski TELP -enje (hahah)
Nije teško, navikneš i na to. Greške se uvijek dešavaju, samo sad ih puno brže uočim. A za duže šalove još uvijek koristim SAFELINE; moj sigurnosni držač očica na broju - svako 15-ak redova provučem vunu drugačije boje, pa ako je greška otparati i nije teško- par redova.

UPUTE NA HRVATSKI vs.ENGLESKI

Sve upute po kojima sam ja dosada plela bile su na engleskom.
Pletenje se, u osnovi, svodi na PRAVO i KRIVO. I varijacije na temu, koje mene još uvijek oduševljavaju, jer različitim kombiniranjem, dobijete stvarno različite rezultate. I svaki put se iznenadim, kad ispletem :pletenicu, nešto s rupicama i sl. (naravno slijedeći shemu :))
E sad, na engleskom se  za naše PRAVO kaže knit; iliti skraćenica K
                                               a KRIVO......... purl; iliti skraćenica P
Znači poptuno suprotno; od svih 30 slova u hrvatskoj abecedi baš obrnuto slovo se odnosi na istu stvar:)


Prilikom surfanja internetom naišla sam na blog http://sistersofpretty.bloger.hr/post/nauci-plesti/1094312.aspx na kojem je super i u detalje objašnjen početak učenja pletenja: nametanje vune i već spominjano pravo i krivo.

PRAVO (eng.K)

KRIVO (eng.P)

Nemojte se odmah obeshrabriti na početku. Meni se npr. prvih par dana činilo kao da nemam dovoljno ruku 

za izvesti takve "akrobacije", ali u biti je jednostavno.

I zabavno, jer je poput meditacije. Bez obzira na to kakav Vam je dan bio, uz pletenje se koncentrirate baš na pletenje i načas zaboravite na sve "probleme" i možebitnu nervozu i stres. Ja sam konstantno osijećala laganu nervozu; vjerojatno i zbog štitnjače s kojom imam malih problema, ali umjesto sredstava za smirenje (na prirodnoj bazi -čak sam i kupila jedne u ljekarni) otkrila sam da me puno više smiruje i opušta upravo pletenje. I zato, moje preporuke svima........................... Pravo i krivo (ali na eng. obrnuto)

                                       

Kako je sve počelo ?

Prema naslovu mog bloga, čovjek bi pomislio da se radi o nekoj iskusnoj pletačici, kad tamo ja--> toliko sretna i ponosna što sam naučila plesti ;da sam to i stavila u naslov. Točniji bi naslov bio UČIM PLESTI.
Žao mi je što to nisam otkrila u nekom bar malo ranijem razdoblju života, čisto iz razloga jer sam tada imala puuuno više slobodnog vremena.
Na primjer, u prvoj trudnoći. Vremena na bacanje (doduše nisam imala kompić), a ja: kave,šetnja, pokućarenje čim bi se netko vratio s posla, knjige (čak i one koje sam već pročitala), TV i dosađivanje.
ŠBBDJB (šta bi bilo da je bilo), mogla sam sad stvarno bit iskusna pletačica.
Ali, nema veze.
Uglavnom, već sam se, nakon drugog djeteta, trebala vratiti na posao i sasvim slučajno sam ;tražeći za mamu neke malo modernije sheme za kukičanje-osim stolnjaka i miljetića (jer to malo tko danas koristi) nabasala na blog od Roman tales. I budući da žena prezanimljivo piše ; pročitala sam nekoliko blogova u dahu. Čuj....,Raverly, nekoliko ga je puta spomenula. Idem ja malo ćirnuti o čemu se to radi....... I tako je otprilike počela moja opsesija pletenjem :)
Tako da bi savjetovala, svakome tko već nije, da baci pogled :) Sigurno ćete se zakačiti :) I naučiti plesti; jer mislim da baš svatko s malo upornosti može naučiti.A rezultati ....odlični...ima toliko zanimljivih i modernih mustri.

Sad da se malo pohvalim(hahahaa); možda nekim redoslijedom:
1.kapa -žao mi je nemam sliku. Dobro je ispala, ali je mojoj priji stala puno bolje pa sam joj poklonila
2.kapa -shema dobra, samo sam fulala s bojom, a i debljinom vune,jer mi je ispala malo pre-velika

3.šal za rođendanski poklon mami --> koje je to bilo iznenađenje.....)"Pa, ti si stvarno naučila plesti" "Sama?"
   "Pa kako si naučila ovaj bod?" (To mi je inače prvi pletački projekt)
   "Ma di sama, ima ti na kompjuteru toliko toga što ti može pomoći" (moja mama se inače nikad nije uopće
    željela naučiti služiti kompjuterom)

4.kapa. Prva s kojom sam baš zadovoljna - opet malo pre-velika, ali .... nema veze

 

5.kapa. Za moga starijeg sina, koji obožava dinosaure .On je pre-zadovoljan, ja mislim da je opet moglo i    bolje da  je bila druga vuna, ali.....Ovo sam slikala, dok je on zaokupljen nečim 10-im; ali je on ponosno
   nosio u  vrtić (to je trebalo slikati, nije je htio skinuti:))

6.kapa. Došao je i muž na red . Samo, još je bez slike---> ne da mu se pozirati. Ali je zadovoljan :)
7.kapa- Božićni poklon za nećakinju. Koje je to bilo oduševljenje, ali šta su ti tinejdžerice; ona je stalno

   nosi pa sad ............., ako bi mogla i za njenu priju istu oplesti.Pa je to 8.projekt.                         

       

9. Rukavice za moju nevistu. Ispale su mi pre-dobro (skromnosti , hahaha); toliko su mi se svidile da i ja pletem sebi jedne.

I to je to, od mojih projekata, za sada.
Sad ću, svaki novi projekt podijeliti s vama i malo se pohvaliti.
Ovo sam morala, nadoknaditi :) da mogu nastaviti s pisanjem.
Pozdrav

Nedjelja

Zasluženi odmor... koji ja provodim u čitanju postova s drugih pre-pre zanimljivih blogova, dok moj stariji sin igra playstation, a mlađi i muž spavaju.
Kad čitam sve vaše postove- nekako me obuzme osjećaj -pa o čemu ću ja pisati pored ovak kreativnih i nadasve zanimljivih ljudi.
Svoju "kreativnost" baš i nisam u potpunosti istražila. Prvi kreativni podhvati nastali su silom prilika- kad moj je stariji sin (svojeglav, kakav je) za maškare odlučio biti lik za kojeg nisam uspjela pronaći kostim.

Tako je prije dvije godine (maškare 2008) nastao

SPUŽVA BOB, od kartonske kutije, proreza za glavu i ruke, kolaž papira i ljepila.

Naravno, uz pomoć muža i začetnika ideje koji je davao savjete kako bio on želio da mu maska izgleda.
 Doduše, nije bila baš kreacija u kojoj se tada trogodišnjak mogao normalno ponašati, stajanje i hodanje (bez sjedenja), ali njemu to nije ni najmanje smetalo.



  Nakon toga se podrazumijevalo, da sami radimo maske. Pa je prošle godine (2009)bilo : "Ja bi, ja bi , ja bi bio DINOSAUR."Opet oduševljenje, maska kakvu je želio. Mada su na Rivi, u prolazu svi komentirali krokodila, T-rex se nije dao omesti .....

Ove godine se i mlađi brat pridružio ideji , pa još uvijek smišljamo. Jer ipak, treba na vrijeme početi ....

I to je to što se tiče moje kreativnosti. Sve dok nisam otkrila, pletenje i kukičanje. Sad, to i nije neka posebna kreativnost, ako sve radim prema uputama. Ali dobro, mojih ruku djelo.

Pokušaji i pogreške

Tek kad počneš raditi s nečim, vidiš koliko ne znaš.
Mislim na blog- pošto sam nova, sad kad pokušavam napraviti smislenu stanicu, tek onda vidim koliko mi fali informatičke pismenosti.
Je, je. Sve je lako. Nakon nekog perioda.
Ovaj blog pišem samo da vidim kako će izgledati na stranici, a i da ne posustanem i odustanem. Dok se ja ušemim, u ovaj TOTALNO novi svijet.
Raverly je bio priča za sebe, otkriće Amerike za mene:)
Čak i sad, nakon godinu dana, čini mi se da sam otvorila tek mali prozorčić od toliko mogućnosti koje taj program nudi:) Za nas, zagrižene pletačice :)
Tako je i sa blogom, dajte par savjeta :)da ne lutam.

Hello!!!!

Evo da se i ja okušam u "blogiranju".
Pletenje i sve vezano uz to (surfanje internetom u potrazi za predivnim vunama, patternima...) me toliko obuzelo, da sam se odlučila okušati i u ovome i pronaći istomišljenike i  virtualne prijatelje u pletenju.

Malo čudno, u nekoliko sam navrata pokušavala pisati dnevnik (kao tinejdžerica), ali nakon kojih mjesec dana bi sve pokidala i bacila.
Vidjet ćemo, kad prođe tih kritičnih mjesec dana, hoću li poželjeti izbrisati sve što sam napisala :)

Prije godinu dana sam počela sa pletenjem i kukičanjem, i još uvijek me drži. U biti, još sam se više navukla:)
Nažalost, uz posao, muža i djecu i ne stignem ni 100-ti dio onoga koliko bi htjela, ali.... bit će vremena i za to.
Nadam se da neću do tada oćoraviti toliko....:)
Nažalost, u Splitu se, za razliku od drugih gradova (koliko sam uspjela vidjeti) ne održavaju nikakvi pletački susreti.
To mi nekako izgleda pozitivna, stvaralačka i zafrkantska atmosfera. I nešto što bi definitivno trebalo organizirati u svakom gradu. Da znamo da nismo usamljeni u svom hobiju.

Mene, doduše, još uvijek svi zafrkavaju kad me vide da pletem (još se nisam ni usudila pokušati u javnosti), ali se isto preporučuju da za njih nešto ispletem. Ili, kako bi moj sin rekao: "Kad ćeš meni nešto ISPLETETATI?"
Još sam ja na početku; dok ima ???? za koji mi treba youtube pomoć :) Doduše, za sve što sam do sada isplela  sheme su bile na engleskom, tako da bi za hrvatski opet bili ????

Ali, hvala Bogu na naprednoj tehnologiji. Stvarno, kako su se prije rješavale takve nedoumice? ....Ako netko u blizini zna, ako ne onda izmišljaš po svome?
Davno me mama naučila kukičanju. U 4 osnovne; preko ljetnih praznika -da malo ubijem dosadu. Isplela sam jedan miljetić (imam ga i danas- moram ga pronaći i uslikati), rekla mami - "Vidiš da znam" i to je bilo to. Do prije godinu dana kukicu nisam uzela u ruke.

A mama, godinama, otkad se ja god sjećam kukica je bila u blizini. Nikada, do sada, nisam mogla razumjeti kako joj se da stalno kukičati (dok gleda tv, priča ili pije kavu). Sad znam ...
I razumijem. Savršeno.