četvrtak, 17. ožujka 2011.

A što je s velikim stvarima?

Danas sam; po 'ko zna koji put u ruke uzela knjigu "A što je s velikim stvarima?" od Dr.Richard Carlsona koja na toliko prizeman način pojednostavljuje sve brige i probleme u kojima se možete u životu naći.
Ja sam danas  bila prilično uzrujana zbog posla; odnosno prepirke sa šefom oko radne-neradne subote. Big deal:(

Uglavnom,meni najdraže poglavlje knjige je svođenje briga na jednogodišnji test. Znači, bilo što što me izbaci iz takta: kašnjenje, vrijeme, neka svađa, nedostatak nikotina  ----> pitanje je :"Da li će ti to biti važno za godinu dana?" Presmiješno; većina stvari oko kojih se ja nervoziram ne bi prošla taj test.
Ili, što mi je i pomoglo vezano uz ostavljanje pušenja- ne dajte da PROBLEM naraste; tj. smirivanje uma; prepoznavanje misli o određenom problemu  prije nego one dobiju priliku razviti se i kontrolirati naše  reakcije.Ja se prema mojim mislima o cigareti, odnosim kao prema uspomeni .Nekad lijepoj, ali pokušavam je poružniti.

Stvarno je čovjek proklet; sa svojim razmišljanjima ide toliko daleko da sam sebi izaziva stres; a sve oko malih i nebitnih stvari.  Na kraju, kad pogledamo ove strahote koje se danas događaju u svijetu; shvaćamo da je jedina bitna stvar  ljubav.
Ali, tragično je što će se za par mjeseci  većina opet vratiti  malim , svakodnevnim niti jednogodišnjim brigama; bez osvrćanja na osobu pored sebe. 
Ali, smirimo svoj um i otvorimo svoje srce:)

Broj komentara: 6:

  1. Dalo bi se o tome polemizirati ali mislim da život i čine male stvari. One nas usrećuju ali i rastužuju. Svatko od nas drugačije doživljava stvari oko sebe, netko je smiren, tolerantan, netko nije, netko misli i o drugima, netko samo o sebi. Mislim da je dosta toga bitno. Bitno je zdravlje prvenstveno. Dok ga imaš, imaš stotinu drugih želja a kada ga izgubiš imaš samo jednu - da ozdraviš. Bitna je tolerancija, uvažavanje drugih, razgovor i naravno ljubav. Imam bezbroj mana ali definitivno sam osoba koje se osvrće na osobu pokraj sebe. Nekada me to emocionalno iscrpi - ali zato i postoje prijatelji. Danas je ljudima teško slušati druge i zaista iskreno ih i čuti i pomoći i razgovarati. Ali sve je to život. Slažem se otvorimo i um i srce i dopustimo da u njega uđe puno, puno ljubavi i dobrote.
    Sorry na dug komentar ( mogla bi ja još:))
    Pozdrav

    OdgovoriIzbriši
  2. Male stvari koje nas usrećuju - treba pokušati i uvećati ih ; dok one druge bi trebali svesti na minimum. Puno stvari činimo iz ustručavanja, iz pristojnosti; a na kraju sami sebi stvaramo presing --> ali najsretniji bi trebali biti ako polazimo od sebe ( znači prvo da smo sebi na prvom mjestu , jer ako smo mi zadovoljni; onda možemo usrećiti i pomoći i drugima --> kod nas, većine žena, situacija je potpuno obrnuta:))

    OdgovoriIzbriši
  3. Hvala na posjeti i dobrodosla u blogerske vode. Pozdrav iz suncane Rijeke, Biljana

    OdgovoriIzbriši
  4. Jako zanimljiva tema, pada mi na pamet nekoliko stvari za komentirati. Recimo, ova "najbitnije je zdravlje", što je donekle istina, ali imaš i kronično bolesne ljude koji imaju tako snažan duh da i uz bolest nekako znaju stavit stvari u perspektivu i uživat u životu. Tako da ipak je stvar u našim glavama i dušama najviše, ne moramo u svakom trenutku biti sretni, ali je bitno osluškivati sebe, i ovo što kažeš, poći od sebe. Time smo učinili dobro i za druge.
    Imam jednu knjigu preporuku za kad dica zaspu, a vune nestane, a to je Jedi, moli, voli od Elizabeth Gilbert. Meni je isto pomogla da neke stvari stavim u perspektivu, a i jako je duhovita (film nisam gledala, a i ne namjeravam, već vidim da bi me naživcirao)

    OdgovoriIzbriši
  5. Slažem se, ovo je stvarno zanimljiva tema koja tjera na razmišljanje. Lijepo si sve napisala i sve to stoji. Pokušavam da se ne nerviram ni za male a još manje za velike stvari, posložim si sve u glavi onako kako mi paše i idem dalje. Ponekad je to jako teško ali kad se potrudiš, sve se može:)

    OdgovoriIzbriši
  6. Ja sam na vrlo težak način naučila uživati u malim stvarima... zahvaljujem životu na drugoj prilici i zbilja se trudim uživati u svakom danu i svakom trenutku.. vjeruj mi da je puno lakše ići kroz život radujući se ptici, sunčanom danu, osmjehu prolaznika, nego zatvarati oči pred tim radostima i dozvoliti da te obuzme ono negativno...I neka ono "smirimo svoj um i otvorimo svoje srce" ne bude samo fraza, nego mantra koja pokreće:))
    Želim ti sretne i ugodne blagdane:))

    OdgovoriIzbriši