Dugo me nije bilo......
Odnosno, bilo me,ali u ulozi promatrača,ne baš aktivnog sudionika blogosfere.Čitala sam vas sve,upijala sve nove tehnike,divila se vašim novim projektima, tu i tamo ubacila i koji komentar.Ali, ja i aktivnost zadnjih dana nismo baš u dobrom. Planovi su tu, samo se gomilaju, igle,vuna i kukica čekaju neke malo hladnije dane,jer se po ovoj vrućini ne mogu prisilit na ništa. Apsolutno ništa....
Tu je dijelom kriva i jedna od promjena- točnije THE PROMJENA. Ne baš planirana, ali vrlo usrećujuća i ispunjavajuća promjena. Da,da......treća trudnoća :)
Ostale promjene su samo posljedica. I umor, i stres zbog organiziranja života u jednosobnom podstanarskom stanu. Svaki dan imamo nove ideje kako reorganizirati razmještaj spavanja, i kad pomislimo da smo našli rješenje bum iskrsne problem: ili gazda nije za mijenjanje boravka u sobu (iako je puno prostraniji, ali namještaj dovoljno star da to možda i ne bi izdržao) ili moj stariji sin nakon najave da će možda spavati u boravku izjavi "Ne, nitko normalan ne spava u boravku,to nije soba" i onda doslovno ne znam bi li se smijala ili plakala.
Jedna od opcija bila je i seljenje na selo,barem privremeno, ali mene strah.... od toga da ću postati odijeljena od svega, do toga što uskraćujem djeci životom na selu (nedovoljno društva, mogućnosti .........), ali još je sve na razmatranju. Sve opcije su otvorene, pa nadam se da će se sve i posložiti do tog trenutka kad se više nećemo zabrinjavati nego uživati u novom daru :)
Pretplati se na:
Objavi komentare (Atom)
Jao koja divna vijest! čestitam ti od srca!
OdgovoriIzbrišiZnam da to nije nimalo lako, smislit kako organizirat obitelj u tim novim okolnostima, i stvarno se nadam da ćete pronać neko rješenje koje je dobro svima.
Ali tako je to s bebačima, kolike god brige i umor dolazili s njima, sreća je još i veća, i sve nekako dođe na svoje.
što se tiče sela, razumijem tvoje brige, iako mi se nekad čini da to danas nije kao što je prije bilo, internet te ipak čini povezanim sa svijetom (ako ga imaš, naravno)
Iskrene čestitke na još jednom članu obitelji!
OdgovoriIzbrišiMožda odluka o privremenom preseljenju na selo i nje tako loša? Što bi zapravo djeca izgubila? Zar je selo do te mjere napušteno da ne bi imali vršnjaka za igru? Osjećaj izolacije danas je manji uz internet, mogućnost da vidiš prijatelje i popričaš putem skype, a neke obitelji svjesno i namjerno sele na selo, sjećam se nekih članaka u novinama ljetos.
Što god odlučili, nadam se da će odluka biti pravo rješenje za vas.
Istina, nije ni selo što je prije bilo,ali....nekako imam osjećaj da bi puuuno više vremena provodila u autu, razvozajući djecu: škola, vrtić, moguće aktivnosti.
OdgovoriIzbrišiIako, vjerojatno je to samo moj strah od nepoznatog :)
Hvala na čestitkama ;)
Draga Miranda,
OdgovoriIzbrišinisam baš aktivna u blogosferi, nedostaje mi vremena, pa samo tu i tamo "prohujim" :)
Ali ovaj put kod tebe moram pauzirati, najprije da ti/vama čestitam i na prinovi ali najviše na hrabrosti... A složila bih se i s RomanTales, ne moraš se bojati života na selu, jer možda se gubi konzumaški komoditet, ali obiteljski život itekako dobija. Vani se sretnicima smatraju oni kojima je uspjelo pobjeći iz grada. Osim toga tvoja kreativnost i smisao za improvizaciju tek tad imaju pravu šansu razviti se i u puno više od samog hobija.
Sretno draga! :)
PS- imam nekoliko štrenica merino vunice za bebe- rado ti ih poklanjam.
Ako ih želiš, javi mi se na mail tbeginn(at)gmail.com